Архиве ознака: prinos kukuruza

Postrni Kukuruz: Kako Postići Visoke Prinosе

Gajenje kukuruza u postrnoj setvi može biti veoma isplativo, ali uspeh ovog poduhvata zavisi od nekoliko ključnih faktora. Jedan od najvažnijih je očuvanje vlage u zemljištu, jer je to ključ za dobar razvoj kukuruza u ovoj fazi. Postrni kukuruz često se sadi nakon žetve preduseva, što znači da je važno sačuvati dovoljnu količinu vlage u zemljištu do trenutka setve.

Očuvanje Vlage u Zemljištu

Da bi postrni kukuruz postigao željene rezultate, potrebno je održavati vlagu u zemljištu, naročito na dubini od 12 do 15 cm, tokom perioda između žetve preduseva i setve kukuruza. Ovaj period treba svesti na minimum, kako bi zemljište ostalo dovoljno vlažno za brzi razvoj novog useva. Važno je da priprema zemljišta bude pravilno izvedena, idealno odmah nakon žetve prethodnog useva. Obrada zemljišta ne treba da ide dublje od 18-29 cm, kako bi se obezbedilo dobro sitnjenje tla, što je neophodno za lakšu setvu kukuruza.

Priprema Zemljišta i Brza Setva

Ako je vlaga u zemljištu nedovoljna, preporučuje se samo ljištenje strništa ili kultivacija površinskog sloja. Ove mere pomažu da se očuva vlažnost na površini, a valjanje zemlje i brza setva imaju ključnu ulogu u očuvanju vlažnog sloja. Brza setva je posebno važna jer kasnjenje može negativno uticati na prinos. Kasnija setva smanjuje dužinu vegetacije kukuruza, jer se biljkama može desiti da rastu u periodu kada dnevne temperature padnu ispod 10 stepeni, a to može izazvati nicanje u vreme visokih letnjih temperatura. Takođe, kasna setva može odložiti svilenje i metličenje, što negativno utiče na oplodnju biljaka i smanjuje prinos zrna.

Optimalna Setva za Postrni Kukuruz

Da bi postrni kukuruz imao puni potencijal, veoma je važno obaviti setvu u optimalnom vremenskom periodu. Postrni kukuruz ima brži razvoj od preduseva, a posebno kada je zemljište dobro pripremljeno i navodnjavano. Pravilno zalivanje u sušnim periodima može značajno poboljšati prinos, pa se preporučuje koristiti sisteme navodnjavanja, ako je to moguće. Sa malo pažnje u nezi i održavanju biljaka, postrni kukuruz može doneti odličan prinos i kvalitetno zrno.

Prednosti Postrne Setve Kukuruza

Postrni kukuruz ima mnoge prednosti u odnosu na setvu u osnovnom usevu. Ovaj usev ne samo da daje visok prinos u zelenu masu, već često premašuje preduseve u prinosima. U uslovima kada su optimalni faktori za rast, poput vlage i temperature, postrni kukuruz može doneti veće prinose nego kukuruz posađen u primarnoj setvi. Ovaj tip setve takođe može doprineti boljoj plodnosti zemljišta, jer kukuruz kao biljna vrsta uzima u obzir specifične agrotehničke uslove koji omogućavaju održavanje dobrih agroekoloških svojstava.

Zaključak: Efikasan Prinos Uz Malo Pažnje

Uz pravilnu pripremu zemljišta, pravovremenu setvu i efikasno navodnjavanje, postrni kukuruz može biti veoma profitabilan usev. Sa malo truda i pažnje, poljoprivrednici mogu ostvariti visok prinos i ostvariti punu vrednost ovog useva. Ne zaboravite, ključ uspeha je očuvanje vlage u zemljištu i brza, efikasna setva, koja će omogućiti kukuruzu da se razvija u optimalnim uslovima.

Hibrid Određuje Gustinu Setve Kukuruza

Kukuruz je biljka koja razvija snažan korenov sistem i bogatu nadzemnu masu, što znači da zahteva pravilno postavljanje biljaka u polju. Kako bi se osigurali što bolji uslovi za rast i razvoj biljaka, kao i kako bi se olakšala borba sa korovom i omogućila efikasna primena savremene mehanizacije pri nezi i žetvi, važno je da kukuruz bude zasijan kao okopavinski usev. Jedan od ključnih faktora za uspešan rast kukuruza je pravilno određivanje razmaka između redova, koji mora biti u skladu sa specifičnostima terena i klimatskim uslovima.

Istraživanja i praksa su pokazali da je za većinu uslova optimalan razmak između redova kukuruza 75 cm. Ovaj razmak omogućava dovoljno prostora za razvoj korena i stabljike biljaka, dok istovremeno olakšava obavljanje neophodnih agrotehničkih radova. Uz adekvatnu mehanizaciju, ovakav razmak između redova takođe omogućava lakše obavljanje kultivacije, prihrane i žetve.

Još jedan važan faktor koji utiče na broj biljaka po hektaru jeste kvalitet zemljišta i klimatski uslovi određenog područja. Na lošijim, sušnim i slabijim zemljištima, preporučuje se manji broj biljaka, dok na plodnijim i vlažnijim zemljištima može da se seje veći broj biljaka po hektaru. Ovaj faktor ima značajan uticaj na ukupni prinos, jer je gušća setva pogodna za bolje iskorišćavanje hranljivih materija u zemljištu, ali u suvim uslovima može doći do konkurencije među biljkama, što može smanjiti prinos.

Takođe, biološke osobine hibrida igraju veliku ulogu u određivanju idealne gustine setve. Raniji hibridi, zbog manjeg rasta biljaka, obično zahtevaju gušću setvu, dok kasniji hibridi sa razvijenijim biljkama obično seju redje. Ovaj princip zasniva se na prirodnoj prilagodljivosti biljaka različitim uslovima rasta. Na primer, hibridi sa bržim rastom i jačim stabljikama bolje podnose manju gustinu setve, dok hibridi sa slabijom rastućom masom mogu imati koristi od gušće setve.

Kada je reč o obliku hranjivog prostora, istraživanja pokazuju da on nema značajan uticaj na prinos, što znači da se u praksi najčešće primenjuju razmaci između redova od 70 do 80 cm. Ovaj razmak je optimalan za većinu sorti kukuruza i omogućava adekvatnu cirkulaciju vazduha, kao i dovoljan prostor za biljke. Razmak među biljkama u redu, u zavisnosti od broja biljaka po hektaru, obično se kreće od 12,5 do 31 cm, što omogućava da svaka biljka ima dovoljno prostora za rast i razvoj.

Osim što pravilna gustina setve omogućava bolje uslove za biljke, ona takođe igra važnu ulogu u smanjenju konkurencije sa korovom, što je još jedan ključan faktor u održavanju visoke produktivnosti. Pravilno posaditi kukuruz, uz optimalnu gustinu, znači omogućiti biljkama da rastu bez previše konkurencije za vodu, svetlost i hranljive materije iz tla.

Na kraju, izbor pravog hibrida kukuruza i njegova pravilna setva mogu značajno povećati efikasnost u proizvodnji i obezbediti stabilan prinos. Ovaj proces zahteva detaljno planiranje i uzimanje u obzir svih faktora, od kvaliteta zemljišta, preko klimatskih uslova, do specifičnih osobina samog hibrida. Time se ne samo povećava prinos, već se i dugoročno unapređuje održivost poljoprivredne proizvodnje.