Архиве ознака: setva soje

Osnovna obrada zemljišta u proizvodnji soje: ključ za visok prinos

Za uspešnu proizvodnju soje, osnovna obrada zemljišta je jedan od najvažnijih faktora. Ovaj proces treba da se izvrši u jesen, jer obrada zemljišta u proleće može dovesti do smanjenja prinosa. Ako je predusev bila ozima ili jara strnina, kao što je pšenica ili ječam, odmah nakon žetve potrebno je izvršiti ljuštenje strništa na dubini do 15 cm ili tanjiranje težim tanjiračama na dubinu do 12 cm. Ove mere omogućavaju dobro mešanje zetvenih ostataka u površinskom sloju zemljišta i uništavanje korovskih biljaka. Takođe, ovim postupcima se priprema tlo za dalju obradu i setvu soje.

Ukoliko se zemljište obrađuje nakon kukuruza, proces je nešto teži zbog kasne berbe i velike količine biljnih ostataka. Prvi korak nakon berbe kukuruza je sitnjenje biljnih ostataka. Ova faza mora biti izvedena kvalitetno, jer ako ostaci nisu dobro usitnjeni, osnovna obrada zemljišta neće biti efikasna. Nakon sitnjenja, potrebno je usitnjene ostatke zaorati kako bi se obezbedio kontakt semena sa zemljom, a ne sa biljnom masom. Dubina obrade u ovom slučaju ne bi trebalo da prelazi 30 cm, jer prevelika dubina može negativno uticati na strukturu zemljišta i na sam razvoj soje.

U slučaju kada je predusev bila šećerna repa, osnovna obrada treba da se izvrši odmah nakon njenog vađenja. Tada se zemljište obrađuje na punu dubinu, 25 do 30 cm, kako bi se zemlja izložila mrazu i smanjila mogućnost zbijanja tla. Ukoliko su uslovi za vađenje šećerne repe bili povoljni i nije došlo do velikog zbijanja zemljišta, oranje se može izvršiti do dubine od 20 do 25 cm. Međutim, vrlo često se šećerna repa vadi pod nepovoljnim uslovima, što može rezultirati veoma zbijenim zemljištem. U tom slučaju, duboka obrada nije moguća, pa dubina obrade za soju treba da bude maksimalno 30 cm.

Zašto je osnovna obrada važna za prinos soje?

Pravilna osnovna obrada zemljišta ključna je za stvaranje dobrih uslova za klijanje i rast soje. Ovaj proces omogućava bolje mešanje organskih materija, poput zetvenih ostataka, sa zemljištem, čime se poboljšava struktura tla. Takođe, dubina obrade utiče na vlažnost zemljišta i omogućava lakši pristup hranljivim materijama koje su neophodne za zdrav razvoj biljaka.

Jedan od ključnih ciljeva obrade zemljišta je i zaštita od korova, koji mogu da smanje prinos i kvalitet soje. Korektno izvršena obrada sprečava rast korova i omogućava biljci da se lakše razvija. Osim toga, pravilna obrada doprinosi i smanjenju erozije zemljišta, čime se produžava plodnost i zdravlje tla na duže staze.

Zaključak

Osnovna obrada zemljišta u proizvodnji soje zahteva preciznost i pravovremenost kako bi se postigao maksimalan prinos. Korišćenje odgovarajuće dubine obrade i pravih metoda zavisi od preduseva i stanja zemljišta, ali uvek treba težiti očuvanju plodnosti i strukture tla. Bilo da se obrađuje zemljište nakon kukuruza, šećerne repe ili strnine, cilj je stvoriti optimalne uslove za klijanje i rast soje, kako bi se obezbedio visok prinos i kvalitetan rod.

Gustina setve, količina semena i dubina setve soje

Pri gajenju soje, važno je obratiti pažnju na nekoliko ključnih faktora koji direktno utiču na prinos i kvalitet roda. Jedan od najvažnijih faktora je gustina setve, koja se određuje razmakom između redova i brojem biljaka po hektaru. Takođe, količina semena koja se koristi za setvu, kao i dubina u kojoj se zrno sadi, igraju ključnu ulogu u obezbeđivanju dobrih uslova za rast i razvoj biljaka. U nastavku ćemo detaljnije objasniti sve ove aspekte.

Razmak između redova i gustina setve

U našim agroekološkim uslovima, razmak između redova od 45 do 50 cm pokazao se kao najpogodniji za gajenje soje. Ovaj razmak omogućava biljkama dovoljno prostora za razvijanje korenovog sistema, dok istovremeno olakšava primenu mehanizacije za obradu zemljišta, đubrenje i berbu. Međutim, razmak između biljaka u redu zavisi od nekoliko faktora, uključujući vreme setve, sortu soje i kvalitet semena.

Sorte sa kraćim periodom vegetacije, koje se obično seju kasnije, najbolje je sejati na razmaku od 3 do 3,5 cm u redu. Ovaj razmak omogućava postizanje optimalne gustine od 550.000 do 600.000 biljaka po hektaru. S druge strane, rane sorte se obično seju na razmaku od 4 cm, dok srednje kasne sorte zahtevaju razmak od 4,5 do 5 cm. Kasnije sorte, sa dužim periodom vegetacije, seju se na razmaku od 5 do 5,5 cm. Na taj način, broj biljaka po hektaru za sorte različitih grupa zrenja postavlja se na sledeći način:

  • Sorte 0 grupe zrenja: oko 500.000 biljaka po hektaru
  • Sorte I grupe zrenja: između 400.000 i 450.000 biljaka po hektaru
  • Sorte II grupe zrenja: od 350.000 do 400.000 biljaka po hektaru

Količina semena za setvu

Količina semena koja se koristi za setvu soje mora biti pažljivo usklađena sa kvalitetom semena, kao i sa predviđenim brojem biljaka po hektaru. Najčešća greška u proizvodnji je da se „za svaki slučaj“ poseje previše semena, što u stvarnosti ne dovodi do boljih prinosa, već može uzrokovati zbijanje zemljišta i smanjenu efikasnost useva. Važno je imati na umu da sama povećana količina semena neće kompenzovati lošu agrotehniku.

Količina semena zavisi i od krupnoće zrna. Za iste sklopa, potreban broj kilograma semena po hektaru može značajno varirati, u zavisnosti od mase 1000 zrna. Na primer, za postizanje ciljanog sklopa od 500.000 biljaka po hektaru, količina semena može se kretati od 60 kg (ako je masa 1000 zrna 120 g) do 100 kg (ako je masa 1000 zrna 200 g). Korišćenje kvalitetnog semena sa odgovarajućom veličinom zrna je ključ za postizanje optimalnog sklopa biljaka i visokih prinosa.

Dubina setve i njeni uticaji

Dubina setve soje ima značajan uticaj na klijanje i početni razvoj biljaka. Optimalna dubina setve u našim uslovima je između 4 i 5 cm. Ova dubina omogućava da se zrno nalazi u zemljištu dovoljno duboko da se zaštiti od površinskog isušivanja, ali ne previše duboko da bi nicanje bilo usporeno. Ako se soja poseje previše duboko, a zemljište je hladno, klijanje može biti usporeno, a u nekim slučajevima može doći do oštećenja klijanca. S druge strane, ako se zrno poseje previše plitko, postoji rizik od isušivanja površinskog sloja zemlje, što može usporiti klijanje ili čak dovesti do toga da zrno ne nikne.

Jedan od ključnih faktora je i ujednačenost dubine setve. Ako su dubine setve neujednačene, može doći do neravnomernog nicanja biljaka, što može negativno uticati na kasniji razvoj useva. Osim toga, setva u neujednačenoj dubini može otežati primenu mehanizacije za zaštitu od korova, đubrenje i druge radove, čime se smanjuje efikasnost celokupnog proizvodnog procesa.

Zaključak

U zaključku, pravilna gustina setve, odgovarajuća količina semena i optimalna dubina setve ključni su faktori za postizanje visokog i kvalitetnog prinosa soje. Važno je obratiti pažnju na specifične uslove zemljišta, vrstu semena i vremenske uslove kako bi se izbegle greške koje mogu negativno uticati na razvoj biljaka. Korišćenjem pravih tehnika setve, poljoprivrednici mogu maksimalno iskoristiti potencijal svojih useva i obezbediti stabilne i visoke prinose soje.