Архиве ознака: uljana repica

Bolesti i Štetočine Uljane Repice: Kako ih Prepoznati i Suzbiti

Uljana repica je jedna od najvažnijih industrijskih biljaka u poljoprivredi, ali kao i svaka biljka, podložna je raznim bolestima i štetočinama. Pravilno prepoznavanje i efikasno suzbijanje ovih problema ključno je za postizanje visokog prinosa i kvalitetnih semena. U ovom tekstu, pružićemo vam korisne informacije o najčešćim bolestima i štetočinama koje napadaju uljanu repicu, kao i savetima za njihovu kontrolu.

Najčešće bolesti uljane repice

1. Trulež korena i stabla
Trulež korena i stabla obično se javlja u proleće, u periodu od početka cvetanja do zrenja. Ova bolest izaziva truljenje prizemnog dela stabla, a obolele biljke naglo venu i suše se. Znakovi oboljenja uključuju belu navlaku na zaraženim mestima. Ako se javi veći napad ove bolesti, preporučuje se da se na toj njivi ne seje uljana repica, suncokret ili soja najmanje šest do sedam godina. Ova preventivna mjera pomaže u sprečavanju ponovnih infekcija.

2. Pegavost stabla i plodova
Pegavost je opasna bolest koja se obično pojavljuje u proleće. Vremenski uslovi, posebno kisovito i prohladno vreme, pogoduju širenju bolesti. Na stabljikama i plodovima pojavljuju se izdužene, mrke pege koje uzrokuju sušenje biljaka i smanjenje nalivenosti semena. To rezultira slabijim prinosima. Redovno pregledanje biljaka i pravovremena primena zaštite mogu pomoći u sprečavanju ove bolesti.

3. Gukavost korena
Gukavost korena uzrokuje zadebljanja na korenovom sistemu, koja ometaju normalno snabdevanje biljaka vodom i hranljivim materijama. Obolele biljke postepeno venu i suše se. Da bi se suzbila gukavost, važno je uništiti korove iz roda Brassica (srodnici uljane repice), jer se na njima često javljaju slična oboljenja.

4. Siva trulež stabla
Siva trulež stabla može izazvati prevremeno završavanje vegetacije, što rezultira smanjenjem prinosa. Obolele biljke imaju tamne mrlje na stabljikama, a cele biljke mogu uvenuti. Za suzbijanje ove bolesti, najbolje je pridržavati se plodoreda, jer hemijska sredstva nisu efikasna.

Štetočine uljane repice

1. Lisne ose
Lisne ose napadaju biljke uljane repice u jesen, obično u septembru i oktobru. U početku napadaju larve lisne ose koje izgrizaju rupice na listovima, a kasnije dolazi do potpunog golobrasta. Ove štetočine mogu ozbiljno oštetiti biljke. Za suzbijanje lisnih osa koriste se preparati kao što su azodrin 20, nuvakron 20, fosferon 20 i drugi. Preporučuje se jedno prskanje, koje treba obaviti kada se na svakoj drugoj biljci pojavi barem jedna larva.

2. Repičin sjajnik
Repičin sjajnik je sitan insekt jajolikog oblika, tamnozelen do tamnoplav sa metalnim sjajem. Ovaj insekt napada cvetne pupoljke uljane repice, buši ih i izjeda iznutra, što dovodi do toga da cvetovi ne otvore i biljka ne može da se oplodi. Najveća opasnost dolazi u periodu od aprila do maja. Suv i topao period pogoduje njegovoj pojavi. Suzbijanje repicinog sjajnika vrši se primenom insekticida kao što su decis, ultracid 40, gusation i drugi, a prskanje treba obaviti u kasnim popodnevnim časovima.

3. Repičina lisna osa
Repičina lisna osa je štetočina koja se pojavljuje na lisću biljaka. Odrasle larve su crno-sive i mogu izazvati potpun golobrst na mladoj repici, što slabi biljke i može dovesti do njihovog propadanja. Ovo se dešava naročito u suvoj jesen, koja pogoduje jačoj pojavi štetočina. Za suzbijanje se koriste preparati kao što su nuvakron 20, azodrin 20, diptereks SL-80 i drugi. Prskanje treba početi čim se pojave prve larve ili oštećenja na listovima.

Zaključak

Bolesti i štetočine uljane repice mogu ozbiljno uticati na prinos i kvalitet semena. Pravilno prepoznavanje simptoma, kao i pravovremena primena odgovarajućih pesticida i herbicida, ključni su za zaštitu ovog važnog useva. Uz dobar plodored, redovno pregledanje useva i upotrebu efikasnih preparata, moguće je značajno smanjiti rizik od oboljenja i šteta izazvanih štetočinama.

Za postizanje visokog prinosa i očuvanje zdravlja biljaka, preporučuje se savetovanje sa stručnjacima i redovno praćenje stanja na njivama. Pomažemo vam da uljana repica bude zdrava i produktivna!

Obavezan plodored kod uljane repice: Ključ za uspešan rast i prinos

Uljana repica je izuzetno plodna biljka koja uspeva u umereno toplim i vlažnim klimatskim uslovima. Ova biljka je otpornija na nepovoljne vremenske prilike, ali ipak zahteva pažljiv odabir zemljišta i klime za optimalan prinos. Važno je napomenuti da postoje ozime i jare sorte uljane repice, ali se kod nas uglavnom gaje ozime sorte zbog njihovih većih prinosa.

Uljana repica je osetljiva na mraz, pa se preporučuje da zima bude sa snežnim pokrivačem jer ona može izdržati mraz do -25 stepeni. Međutim, ako zima bude bez snega, izmrzne već na -15 stepeni, a posebno joj smeta naizmenično smrzavanje i odmrzavanje koje može dovesti do truleži korena. U periodu cvetanja i nalivanja semena, kiše mogu pozitivno uticati na prinos, dok suša u maju može dovesti do smanjenja prinosa.

Optimalni uslovi za gajenje uljane repice

Za optimalan rast, uljanoj repici je potrebno plodno, duboko i strukturno zemljište koje nije previše zaraženo korovom. Iako je najpogodnija za plodnu zemlju, može uspevati i na zemljištu manje plodnosti ako se redovno djubri. Ključni problem za uljanu repicu predstavlja visoka podzemna voda, jer u takvim uslovima može oboleti od truleži korena.

Značaj plodoreda

Uljana repica je osetljiva na monokulturu i ne može se sejati na istom polju pre nego što prođe četiri ili pet godina. Zato je plodored obavezan za njenu uspešnu proizvodnju. Najbolji predusevi za uljanu repicu su strna žita, rane okopavine, zrnene mahunjače, kao i crvena detelina. Repica se može koristiti kao predusev za mnoge druge biljke, jer njen rast doprinosi poboljšanju kvaliteta zemljišta.

Priprema zemljišta i obavezna obrada

Priprema zemljišta za setvu uljane repice zahteva duboku obradu – oko 30 cm. Posebnu pažnju treba posvetiti uništavanju korova i očuvanju vlage u zemljištu. Prvi korak je obaviti obradu odmah nakon skidanja strnina ili žetve zrnastih mahunjača. Strnjiste se mora zaorati do dubine od 12 do 15 cm, a zatim povaljati i podrljati. Pre same setve, zemljište se ore do dubine od 30 cm, pri čemu se koristi drljača za ravnanje površine. Priprema zemljišta treba biti takva da se stvori ravan, usitnjen, vlažan i rastresit površinski sloj koji omogućava pravilnu setvu i brzo nicanje sitnog semena uljane repice.

Đubrenje zemljišta za optimalni prinos

Zemljište za uljanu repicu mora biti obavezno dobro đubreno. Preporučuje se upotreba stajskog i mineralnog đubriva. Tokom osnovne obrade zemljišta, unosi se 30-40 tona stajnjaka po hektaru. U isto vreme, primenjuju se mineralna đubriva u skladu sa potrebama biljke, sa unosom 80-120 kg azota, 60-100 kg fosfora i 60-80 kg kalijuma po hektaru. Često se koristi NPK đubrivo u sastavu 15:15:15, po 400-500 kg po hektaru, dok se prihranjivanje u proleće vrši sa 100-200 kg KAN-a.

Zaključak

Gajenje uljane repice zahteva posebnu pažnju u pogledu izbora zemljišta, plodoreda i obrade. Redovno plodoredno menjanje useva, kvalitetna priprema zemljišta i adekvatno đubrenje osnovna su pravila za uspešan rast i visok prinos uljane repice. Ako se sve ove mere pravilno primene, uljana repica može da donese odličan prinos i postane važan deo svakog poljoprivrednog gazdinstva.